Странице

недеља, 31. јул 2011.

Osvajanje Himalaja

Tako su me učili da naslov mora da bude pompezan da bi privukao pažnju. E pa ovo je upravo tako, jesmo malo osvajali Himalaje sa indijske strane, ali samo do visine 2.800m. Počelo je iz mesta Mek Laud Ganj koji se već nalazi na visini oko 2.000m i sedište je budista i Dalaj Lame, a ostalih 800m smo se pentrali grupno. Trebalo je da bude sa vodičem, ali kako to obično biva vodič je imao svoje planove, pa smo to uradili kako smo znali i umeli. Nije bilo ni malo lako jer je penjanje trajalo 6 sati sa sve rančevima i vrećama za spavanje, ali želja da vidimo vrh Triund nas je gurala do samog kraja. Stigli smo predveče, prenoćili, malo se smrzli i vratili ponovo u Mek Laud Ganj. Doživljaj je stvarno bio fantastičan i sigurno će nam ostati do kraja života. Čuli ste sigurno za frazu "to ne može da se opiše, to treba doživeti", e pa ovo je upravo to. Ono što svakako fascinira je predeo kojim prolazimo dok se penjemo i koji se menja sa svakim prepešačenim metrom. I onda zaista kako opisati svaku tu sliku od koje ti zastaje dah, kako opisati te visine gde samo orlovi caruju i vrhove gde se i svako od nas malo oseća nadmoćno. Teško zaista, ali zato su tu neke slike koje će vam bar drlimično dočarati taj naš put.











субота, 30. јул 2011.

Da se upoznamo

Mi smo obična beogradska porodica koja je svašta pregurala (smrt, bolest, razvode, nemaštinu, prevare...) sve ono što dotiče prosečnu porodicu u Beogradu, ali nas to nikad nije zaustavilo u nameri da život sagledavamo sa lepše strane. Nezavisni smo po prirodi, individualci po karakteru, originalni po intelektu, ne drži nas mesto i trudimo se da uvek idemo svojim putem. Dakle mi smo Tanja i Dragan, ili kako se mi često međusobno nazivamo - mi smo tim. Ne možemo da se pohvalimo dužinom bračnog staža, ali svest o jačini naše veze, potkrepljena našim prethodnim iskustvima, daje nam snagu a u isto vreme okrepljuje optimizam koji u velikoj meri posedujemo. Blog ćemo pisati zajedno kao što radimo i većinu drugih stvari u našim životima. Trudimo se da budemo izuzetno aktivni, tako da za dokolicu skoro da i nemamo vremena. Interesuju nas astrologija, filozofija, psihologija, istorija, geografija, umetnost... ali najviše putovanja i naravno o svemu tome ćemo ovde i pisati. I sad dolazimo na suštinu pokretanja ovog bloga, ali prvo o ideji.
Želja da odemo u Peru već duže vreme nas pokreće. Jednostavno rečeno to je naš izazov i podsticaj. Nikad se nismo plašili velikih ciljeva i što je on nedostižniji to je i naša želja i zadovoljstvo bilo veće. Naravno, odavno štedimo pare za taj put, ali svest da je to naporan put i da za njega postoji starosni limit ili godine kada se baš i ne preporučuje takav poduhvat, naterala nas je da "ubacimo u petu". Nismo sigurni kako smo ili od koga smo čuli za Limundo (verovatno prst sudbine), ali kad smo malo prošvrljali po sajtu, a ujedno i malo bacili pogled po stanu, videli smo da bi to moglo da bude veoma interesantno u smislu dopune koverte sa parama za Peru (ovo je samo figurativno, pare su na sigurnom :). Sajt www.limundo.com je bio pravo otkrovenje za nas jer imamo gomilu stvari po kući koje eto tako skupljaju prašinu i koje s vremena na vreme nekom poklonimo. Rešili smo, skoro istovremeno, da se oprobamo u trgovini. Počeli smo da ''kačimo'' stvari (uglavnom višak garderobe) na Limundo i tada, u samom početku, još uvek nismo imali na umu blog, a onda smo (opet gore pomenuti prst sudbine) odgledali film Julie & Julia (2009)  http://film.krstarica.com/l/top-liste/dzuli-i-dzulija-medju-najgledanijim-filmovima/ i ideja o blogu se rodila. Pisaćemo blog o našim naporima da želju pretvorimo u stvarnost.
Želimo da što više ljudi poveruje u moć pozitivnog razmišljanja. Da pokažemo svojim primerom da treba da razvijaju svoje sposobnosti, da se trude da planove realizuju, da veruju u čuda, bajku i na kraju sami sebi. Da ljudima rukovodi ne strah za budućnost, već da uživaju u sadašnjosti, radosti, stvaranju i ljubavi.

петак, 29. јул 2011.

Otkud naša fotografija u indijskim novinama

Prošle gdine u martu smo bili u Indiji i eto već pola odgovora na pitanje iz naslova. Namera nam naravno nije bila da se slikamo za njihove novine, ali eto i to se desilo. Doduše bez našeg znanja i pristanka, ljudi nas uslikaše i fotografija osvanu u njihovim veoma tiražnim novinama. Vlasnik guest house-a u kome smo odseli nam je sutradan sa neskrivenim oduševljenjem pokazao fotografiju. Oduševio se čini nam se više nego mi, počeo je da nas grli i da nam čestita sve poskakujući oko nas. Čini mi se da srećniji ne bi bio ni da je sedmicu na lotou dobio. Pošto nam je to bila već druga ili treća nedelja u Indiji, malo smo već bili navikli na te njihove izlive radosti, ali je ovo stvarno malo prevazišlo sva naša očekivanja. Obećao nam je da će fotografiju (stranu iz novina) uramiti i držati je na zidu kod recepcije. Za one koji nisu bili u Indiji ovo verovatno deluje čudno, ali oni koji su bili u ovoj nestvarnoj zemlji će razumeti. Mentalitet im je zaista specifičan i za nas teško razumljiv. Elem, jedno od mesta na kome smo bili na proputovanju kroz Indiju bio je i Haridvar i to baš u vreme održavanja njihovog najvećeg festivala Kumbh Mela 
http://www.mondo.rs/tg3271/Foto/Kumbh_Mela_festival_u_Haridvaru_i_Indiji.html ili detaljnije na http://en.wikipedia.org/wiki/Kumbh_Mela. Taj haos je zaista teško opisati. Krenuli smo tamo dosta naivno i uključili se u naizgled bezazlenu povorku. Već posle pola sata smo shvatili da nam spasa više nema jer iz gomile, u kojoj smo se skoro neprimetno našli, više nije bilo izlaza. Išli smo gde nas masa nosi, ne pitajte gde, jer to kako nam se činilo niko nije znao. Osnovni cilj svih tih indusa je bio da se malo plaknu u Gangu, a mi smo bili samo slučajni posmatrači. U celoj toj gužvi i haosu, ali pre nego što je nastala alarmantna situacija se i rodila gore pomenuta fotografija. Nit smo videli nit smo znali da nas je neko od tamošnjih novinara slikao, a pravo da vam kažem do tada mi nije ni palo na pamet da i oni imaju novinare i novine. Bilo kako bilo, preživesmo mi sve to, loše stvari u vremenu izbledeše ili postadoše čak i smešne, a ostade nam samo jedno lepo sećanje na Heridvar, Kumbh Melu i našu fotografiju u njihovim novinama. I evo još malo naših slika sa pomenutog festivala.